STATISTIČKA TEORIJA UZROČNOSTI, STOHASTIČKE DIFERENCIJALNE JEDNAČINE I SVOJSTVO MARTINGALNE REPREZENTACIJE

eLibrary

 
 

STATISTIČKA TEORIJA UZROČNOSTI, STOHASTIČKE DIFERENCIJALNE JEDNAČINE I SVOJSTVO MARTINGALNE REPREZENTACIJE

Show full item record

Title: STATISTIČKA TEORIJA UZROČNOSTI, STOHASTIČKE DIFERENCIJALNE JEDNAČINE I SVOJSTVO MARTINGALNE REPREZENTACIJE
Author: Valjarević, Dragana
Abstract: Jedan od važnih i osnovnih ciljeva nauke je da se među događajima i pojavama utvrde uzročno-posledične veze. Šta se podrazumeva pod pojmom uzročnosti i kako se ona može meriti bila je tema mnogih rasprava. U ekonomiji, Grendžerova uzročnost (C. nj. Granger, 1969) je veoma dobro poznat koncept i jedna od najprimenjivanijih metoda u istraživanjima. Definicija uzročnosti u smislu Grendžera zasniva se na ideji da sadašnjost ili budućnost ne mogu uzrokovati prošlost. Udrugim naučnim oblastima se, takođe, dugo raspravljalo o pojmu uzročnosti. Međutim, do bitnijeg napretka dolazi tek poslednjih dekada. Danas, pojam uzročnosti ima široku primenu u fizici, biološkim i sociološkim naukama, istoriji, medicini posebno u epidemiologiji, ekonomiji i dr. Predmetistraživanjaove doktorske disertacije je statistička teorija uzročnostii njena primena na slaba rešenja stohastičkih diferencijalnih jednačina i martingalnu reprezentaciju. Pokazuje se da je ovaj koncept ekvivalentan sa slabom jedinstvenošću slabih rešenja stohastičkih diferencijalnih jednačina i ekstremnim rešenjima martingalnog problema. Na ovaj koncept se mogu primeniti i vremena zaustavljanja, pa se u skladu s tim dokazuje i ekvivalencija sa ekstremnim rešenjem martingalnog problema za zaustavljene procese, kao i sa lokalno jedinstvenim slabim lokalnim rešenjima. Takođe, koncept uzročnosti se može primeniti i u Teoriji martingala. Naime, ovaj koncept se može dovesti u vezu sa očuvanjem svojstva martingalnosti, ortogonalnim martingalima, stabilnim potprostorima, kao i martingalnim reprezentacijama, koje imaju primenu, naročito u finansijskoj matematici. U glavi 1 dati su osnovni pojmovi iz teorije verovatnoća, definicija slučajnog procesa i pregled njihovih osnovnih osobina. Takođe, ovde su date definicije martingala i semimartingala kao i stohastička integracija u odnosu na semimartingale. U ovoj glavi su date i stohastičke diferencijalne jednačine sa semimartingalima kao i njihova stroga rešenja, dok će o slabim rešenjima više biti reči u glavi 3. Daje se i definicija uzročnosti, koja se zasniva na Grendžerovoj uzročnosti, koju uvodi Mikland (P. A. Mykland š32]), a kasnije njeno uopštenje daje lj. Petrović (š34, 36, 37, 38, 39, 40, 42]). Takođe, data definicija uzročnosti je sa fiksnog vremena proširena na vremena zaustavljanja. Na kraju su dati neki osnovni rezultati koji se odnose na navedene pojmove uzročnosti. U glavi 2 je prikazano kako se koncept statističke uzročnosti može primeniti u Teoriji martingala. Za svojstvo martingalnosti, koje je vezano za filtracije, dokazano je da je očuvanje tog svojstva, kada σ- algebra informacija raste, direktno vezano za koncept uzročnosti. Takođe, može se uspostaviti ekvivalencija između ortogonalnosti martingala i koncepta uzročnosti (64). Isto se može dokazati i za lokalne martingale i za zaustavljene lokalne martingale. Koncept uzročnosti se može povezati i sa stabilnim potprostorima koji sadrže zdesna neprekidne modifikacije martingala oblikaMt = P(A j Ft) (videti 44). U glavi 3 data su definisana slaba rešenja različitih tipova diferencijalnih jednačina koje su generisane semimartingalima. Naime, dokazano je da je koncept uzročnosti ekvivalentan sa slabom jedinstvenošću slabih rešenja (39). Takođe, na slaba rešenja su primenjena i vremena zaustavljanja, pa je proučavana i veza između lokalne jedinstvenosti slabih lokalnih rešenja i koncepta uzročnosti sa vremenima zaustavljanja. Drugačiji pristup rešavanju stohastičkih diferencijalnih jednačina, tj. martingalniproblemjetakođerazmatranidokazanajeekvivalencijaizmeđu ekstremnog rešenja martingalnog problema i uzročnosti (41). Uglavi 4 je razmatrana veza između koncepta uzročnosti i martingalne reprezentacije u odnosu na različite filtracije sa posebnim osvrtom na već poznate rezultate. Pokazano je da se dati rezultati mogu primeniti na slaba rešenja stohastičkih diferencijalnih jednačina generisanih semimartingalima, kao i na martingalni problem koji je pridružen datoj jednačini. Delovi disertacije 2.2, 2.3, 2.4, 3.1, 3.2, 3.4, 3.6 sadrže nove rezultate koji su objavljeni u radovima 39, 41, 44, 64.
URI: http://hdl.handle.net/123456789/2788
Date: 2013-06-29

Files in this item

Files Size Format View
Dragana_Valjarevic_PhD.pdf 553.7Kb PDF View/Open

The following license files are associated with this item:

This item appears in the following Collection(s)

Show full item record